Zbog lošeg vremena i dalje se odgađa lansiranje NASA-ine eksperimentalne rakete Ares I-X, koja je trebala poletjeti jutros u 8 sati po istočnome vremenu. Prema procjeni NASA-inih metereologa, šanse da raketa uzleti danas svedene su na samo 40%.

Vjerojatno Vas zanima zašto NASA inzistira na vedrom i sunčanom danu za lansiranje svojih raketa. Tajna se krije u osjetljivim instrumentima rakete, koji bi mogli imati smetnje uzrokovane statičkim elektricitetom tijekom prolaska kroz gusti sloj oblaka.

Vjerojatno ne treba posebno naglašavati kako se radi o testnom letu rakete koja bi u budućnosti trebala biti temelj američkog osvajanja svemira; Ares I-X zamišljen je kao raketa koja će astronaute nositi u orbitu do ISS-a, te eventualno do Mjeseca (ukoliko se Amerikanci napokon odluče odriješiti kesu).

Usput i da Vam malo splasnemo eventualno oduševljenje najnovijim američkim postignućem: prvi stupanj rakete, koji se nakon dvije minute odbacuje i pada u more, nije ništa drugo negoli preslika pogonskog dijela aktualnih raketoplana iz programa space shuttle. Poduzetni kakvi jesu, kopirali su i unaprijedili motore iz (pra)starog programa Apollo, pa i njih ugurali u novokomponovani Ares. Ove informacije služe samo kako se ne bismo svi zajedno iznenadili kad astronauti ponovno kroče na Mjesec, a iz Houstona nam, čisto da još malo srežu troškove, jednostavno repriziraju Armstronga i Aldrina iz '69.

NASA je odlučila poslati projektil na Mjesec koji bi trebao pogoditi južni pol našeg satelita. Kontrolni centar u Cape Canaveralu je u potpunosti spreman za taj eksperiment. Njime se želi dokazati kako tragovi vode postoje i ispod površine Zemljinog satelita. Bombardiranje Mjeseca, NASA će prenostiti izravno putem interneta.

Prijenos pogledajte na NASA-inoj službenoj internetskoj stranici.

Američka svemirska agencija planira lansirati projektil Centaur u jedan od kratera koji su blizu južnog pola Mjeseca u petak ujutro u 4.30 po floridskom vremenu (10.30 po srednjeeuropskom vremenu). Eksplozija bi trebala biti dovoljno snažna da napravi krater promjera 20 i dubine 4 metra.

Fokus eksperimenta usmjeren je na oblak koji će nastati nakon eksplozije. U njemu znanstvenici očekuju pronaći ostatke leda i vodene pare koji bi potvrdili prisutnost vode i ispod površine Mjeseca.

Nakon udara, satelit LCROSS proći će kroz oblak prašine skupljajući materijal koji će odmah analizirati tehničari sa Zemlje. Projekt LCROSS (Lunar Crater Observation and Sensing Satellite) započeo je prošlog lipnja, a tek prije nekoliko dana znanstvenici su odlučili raketirati površinu Mjeseca.

Rezultati prijašnjih istraživanja upućuju na to da na ciljanom mjestu postoji velika koncentracija hidrogena gdje su temperature iznimno niske zbog malo sunčevih zraka. Ova misija je prva NASA-ina misija koja se tiče Mjeseca posljednjih deset godina.

Izvor: HRT

Od večeras pa idućih desetak dana Međunarodna svemirska postaja nalazit će se u povoljnoj orbiti i terminu za vizualna opažanja golim okom, bez ikakvih tehničkih pomagala, s područja Hrvatske.

U ovim trenutcima na nju je spojen i raketoplan Discovery, a u svemiru se nalazi sveukupno trinaest astronauta. šestorica kao stalni članovi posade tkz. Ekspedicije 20 na ISS i sedmero članova posade shuttlea Discovery.

O načinima opažanja i fotografiranja prolaska ISS-a, ali i drugih svemirskih objekata, već smo pisali, no evo kratkih napomena. ISS možemo vidjeti kao sporoputujuću sjajnu zvijezdicu koja tijekom nekoliko minuta u tišini prolazi našim nebom.

ISS se zapravo kreće iznad Zemlje na visinama od oko 350 kilometara, brzinom od 28.000km/h.

U nedjelju, 6. rujna, Stanicu se moglo vidjeti svega na tridesetak sekundi vrlo nisko nad južnim/jugoistočnim obzorjem (SSE) kao zvijezdicu -1m sjajnosti (m-magnituda, oznaka za sjajnost objekata na nebu).

Zbog male visine iznad horizonta i kratkog vremena pojavljivanja rijetki su je imali priliku ugledati.

Pravi "show" počinje ponedjeljak, 7. rujna navečer u 20:46:33 kada ISS izranja nisko nad jugozapadnim horizontom, polako se penje prema zenitu i kreće k jugoistoku prema sjajnoj statičnoj zvijezdici – planetu Jupiter.

Tijekom utorka u 21:10:55 na jugozapadu sjajna ISS kreće na nekoliko minuta puta preko neba da bi negdje u zenitu (pored sjajne zvijezde Vege u zviježđu Lira) ušla u Zemljinu sjenu i nestala za opažače iz Hrvatske.

U trenutcima kada bude najviše na nebu biti će sjajnija i od Jupitera na jugoistoku.

U srijedu nas očekuju čak dva "dobra" preleta ISS-a. Prvi s početkom u 20:00:47, kada će ISS postati vidljiv nisko iznad horizonta tek nešto zapadnije od smjera juga, polako se penjući sve više iznad jugoistočnog horizonta, prijeći poviše Jupitera te nekoliko minuta kasnije "nestati" u Zemljinoj sjeni tek nešto sjevernije od smjera istoka, nisko iznad horizonta.

Drugi prolazak, započet će u 21:35:54 iznad zapada, a ISS će krenuti prema Velikom Medvjedu iznad sjevernog horizonta.

Četvrtak navečer je ipak najmarkantnija prilika za opažanje ISS-a. Prolazak preko neba s početkom u 20:25:10 na jugozapadu, preko zenita (20:28:04), te napolijetku izlaska iz zone vidljivosti na sjeveroistoku u 20:30:35 trajat će punih pet minuta.

Za to vrijeme ISS će u maksimumu sjaja dostignuti -3,5m i biti najuočljiviji objekt na nebu!

I tijekom naredih dana ISS će biti moguće vidjeti u sličnim večernjim terminima na nebu. Obratite pažnju da su svi podaci dani u tekstu izračunati za Kanfanar (Vidulini) u središnjoj Istri te da se za druga područja u Hrvatskoj oni mogu razlikovati za najviše tridesetak sekundi!

Inače, jedan oblet oko Zemlje ISS načini za 91 minutu, astronautima tako noć i dan na ISS traju tek pola minute više od školskog sata!

U ovo vedro ljetno doba bilo bi šteta propustiti prizor ISSa među zvijezdama… Stoga izađite na otvoreni prostor s što manje prepreka koje zaklanjaju pogled k nebu, pogledajte ponos ljudske civilizacije golim okom i uslikajte pojavu! Upute o tome smo objavili u prethodnom članku.

Izvor: Net.hr

Predizborna strahovanja kako će administracija predsjednika Baracka Obame skinuti svemirski program sa popisa svojih prioriteta, nažalost su se pokazala istinitima. Naime, desetoročlana radna skupina zadužena pretresti sve stavke NASA-inog proračuna koji se planira u idućih desetak godina došla je do poražavajućeg zaključka kako američka svemirska agencija nema dovoljno novca ni za povratak na Mjesec, a kamoli za putovanje na Mars.

"Ovaj proračun jednostavno nije prijateljski nastrojen ka istraživanju. Vrlo je teško osmisliti scenarij koji bi se uklopio unutar ovih iznimno restriktivnih proračunskih smjernica pred nama", izjavila je članica skupine Sally Ride, bivša astronautkinja i prva Amerikanka u svemiru.

Naime, NASA-in proračun stavljen je u okvire od oko 89 milijardi USD godišnje do 2020. godine, a što je 28 milijardi manje od prvotnih projekcija, kada je odlučeno zamjeniti shuttleove sa svemirskom letjelicom Orion. Štoviše, Orion će ući u upotrebu tek 2015. godine.

U pokušaju da pronađu izlaz iz teške situacije u koju ih je stavila trenutna administracija, članovi skupine pretresli su oko 3 000 različitih scenarija, koje su prvo sveli na sedam najvjerojatnijih, da bi u srijedu objavili popis od četiri glavna scenarija koji ipak zahtjevaju povećanje NASA-inog proračuna.

Navedeni scenariji uključuju izgradnju Oriona za letove sa ljudskom posadom na Mjesec, na obližnje asteroide ili u Lagrangeove točke oko Zemlje do sredine 2020-ih, najkasnije do 2030. godine.

"Uistinu bismo voljeli ostvariti opciju koja uključuje duboki svemir. To je moguća, izvediva opcija", rekao je predsjednik skupine Norman Augustine. Pritom je dodao kako skupina ne podupire jednu opciju nauštrb drugih.

Samo jedan od četiri scenarija uključuje raketu nosač Ares I, a predlaže se i produženje operativnog vijeka Međunarodne svemirske postaje sa 2016. na 2020. godinu.

Osim toga, predloženo je i poticanje komercijalnih letjelica, kao i letjelica temeljenih na space shuttleovima i raketama za lansiranje tereta poput raketa Delta 4 i predložene rakete Ares V.

Navedene prijedloge skupina će do kraja mjeseca dostaviti predsjedniku Obami, no ne treba očekivati ništa spektakularno ukoliko njegova administracija ne odustane od sadašnje politike zanemirivanja svemirskog programa. "Smatramo kako će sa sadšnjim proračunom biti jako teško napraviti išta spektakularno u pogledu letova sa ljudskom posadom", ustvrdio je Augustine.

Izvor: Space.com

Prije točno 40 godina, 16. srpnja 1969. godine, svemirska letelica "Apolo 11" krenula je na svoje povijesno putovanje. Četiri dana kasnije, 20. srpnja, Neil Armstrong i Edwin Buzz Aldrin, spustili su se na Mjesec lunarnim modulom Eagle u More tišine. Treći član posade Apolla 11, Michael Collins, orbitirao je oko Mjeseca u modulu Columbia, otprilike šest i pol sati nakon slijetanja Eaglea.

Kročivši na površinu Mjeseca, Armstrong je izgovotio nadaleko poznatu rečenicu "Ovo je mali korak za čovjeka, a veliki skok za čovječanstvo!"

Armstrongove riječi postale su sinonim ne samo za svemirska istraživanja nego i za sve ljudske napore u poboljšanju našeg svijeta. Dvojica astronauta na Mjesecu su skupljala kamenje, obavljali eksperimente, fotografirali prvi i zasad jedini osvojeni svijet i nakon četiri dana od slijetanja vratili su se u Zemljinu orbitu.

Uspjeh misije Apolla 11 otvorio je put sljedećim Apollo misijama s ljudskom posadom. Uslijedilo je još pet slijetanja u otprilike šestomjesečnim intervalima do kraja 1972. godine. U svakoj toj ekspediciji povećavalo se vrijeme provedeno na Mjesecu. Znanstvena oprema za razne eksperimente postavljena na Mjesec tijekom tih misija i prikupljeni uzorci tla poslužili su, i još uvijek služe, za istraživanja Mjesečeve prirode.

NASA je prema Mjesecu lansirala dvije letjelice koje će načiniti nove, detaljne karte Mjesečeve površine i tragati za vodom. No spektakl je ostao za kraj, kada će se jedna zabiti u tlo.

Četvrtak, 18. lipnja u 23:32 po našem vremenu američka svemirska agencija raketom Atlas-V s Kennedyjeva svemirskog centra na Floridi lansirala je dvije letjelice prema Mjesecu.

Izuzmemo li program Lunar Prospector (1998.-1999.), LRO i LCROSS prve su američke letjelice koje će istraživati Mjesec 36 godina nakon programa Apollo. Amerika se vraća kući – na Mjesec.

LCROSS (Lunar Crater Observation and Sensing Satellite) i LRO (Lunar Reconnaissance Orbiter) imaju zadaću da načine novu, iznimno detaljnu kartu Mjesečeve površine, istražuju Mjesečeve karakteristike, no potraga za vodom na Mjesecu postavljena je kao glavni zadatak.

Eventualno postojanje vode na Mjesecu, te mogućnost da se ona koristi za potrebe ljudskih kolonija koje će se jednog dana tamo izgraditi uvelike bi olakšale tehnološke pretpostavke gradnje baze i resursa koji su potrebni za boravak i rad čovjeka na Mjesecu.

Specijalnom raketom-projektilom nazvanom Centaur gađat će se izabrana oblast na Mjesecu i pri tomu izbaciti u vis oko 500 tona materijala, koji će se pomno analizirati.

LRO će godinu dana kružiti oko Mjeseca u polarnoj orbiti na visini od samo 50 km iznad površine, a trebat će joj samo dva sata za jedan krug oko našeg prirodnog satelita. Nikad do sada nijedna letjelica nije imala tako nisku putanju iznad bilo kojeg nebeskog tijela.

Letjelicama su trebala četiri dana da prevale udaljenost od 384.000 km do Mjeseca i većina sustava već radi.

LRO je "glavna" letjelica, opremljena je kamerom koja bi trebala snimiti detalje veličine samo 50 cm na površini ledenog svijeta u našem susjedstvu.

Uskoro ćemo po prvi put u povijesti imati snimke površine na kojima se uočavaju napuštene letjelice iz programa Apollo tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Kada one pristignu jedna velika senzacionalistička bajka o tome kako ljudi možda nikada nisu bili na Mjesecu izgubit će bitku sa znanstvenim i tehnološkim činjenicama.

Osim ovakvog edukacijskog aranžmana, slike visoke rezolucije poslužit će i za odabir područja pogodnih za slijetanje ljudske misije negdje iza 2020. godine.

LCROSS ima zadatak projektil Centaur dovesti na pogodnu poziciju za raketiranje Mjesečeve površine. Kada se Centaur odvoji i krene prema površini, LCROSS će ga pratiti uz četiri minute odmaka.

Tako će LCROSS proletjeti kroz materijal izbačen udarom Centaura o Mjesec i analizirati ga. Inženjeri su osigurali i kameru na LCROSS-u koja će sve to snimati, a sama snimka bit će uživo distribuirana preko interneta!

Naposljetku i sam LCROSS će udariti u Mjesec nedaleko od novog kratera koji će stvoriti Centaur.

Počesto se u člancima o istraživanjima Mjeseca pomoću robotičkih letjelica spominju Mjesečevi polovi i polarne orbite.

I to stoga što na tim područjima vladaju najujednačeniji uvjeti, temperature, osvijetljenosti... a što je poprilična razlika od ranije potenciranih ekvatorskih predjela.

Dan i noć na Mjesecu traju po 15 dana. Mjesečeve kolonije budućnosti najvjerojatnije će biti smještene upravo na polovima.

"Samoubilačka" misija planira se negdje početkom listopada. Udar u Mjesec astronomi amateri moći će vidjeti i u svojim teleskopima kao bljesak na njegovoj površini.

Američke građane ova misija košta oko 600 milijuna dolara.

Izvor: Izvor: Net.hr