Letjelica Dawn ušla je u asteroidni pojas između Marsa i Jupitera, napredujući prema ciljevima svoje misije: asteroidu Vesta i planetoidu Ceresu.

Dawn je lansirana u rujnu 2007. iz Cape Canaverala s ciljem proučavanja asteroidnog pojasa. Do prve točke svoje misije, Veste, doći će tijekom 2011., dok je posjet Ceresu planiran za 2015. Znanstvenici se nadaju kako će prikupljeni podaci pružiti odgovor na pitanje o nastanku planeta Sunčeva sustava i uvjetima koji su vladali u našem sustavu u ranoj fazi razvoja.

Planetoid Ceres najveće je i najmasivnije tijelo asteroidnog pojasa sa promjerom od 950 km i 32% ukupne mase pojasa. Postoje naznake kako se ispod površine kriju znatne količine tekuće vode.

Asteroid Vesta drugo je po veličini tijelo asteroidnog pojasa promjera 530 km i 9% ukupne mase pojasa. Otkrivena je 1807., šest godina nakon Ceresa.

Ruski predsjednik Dmitrij Medvedev izjavio je kako će prioritet ruskog svemirskog programa u narednim godinama biti razvoj i implementacija nuklearne tehnologije u svemirske letjelice. Medvedev se ovom izjavom nadovezao na riječi Anatolija Perminova, izvršnog direktora Roskosmosa, koji je prošlog mjeseca već nagovijestio ovakav razvoj događaja.

Prema Perminovu, dizajn takve letjelice moguće je napraviti do 2012., sama bi letjelica bila dovršena do 2015., a u aktivnu uporabu bi stupila do 2018. U Roskosmosu objašnjavaju kako bi ovakva tehnologija isprva bila namijenjena satelitima i teretnim brodovima, a ako bi se pokazala svrsishodnom (što u Roskosmosu podrazumijevaju), implementirala bi se i na letjelice sa ljudskom posadom.

Prema Rusima, nuklearna je tehnologija praktičnija i isplativija od trenutno postojeće u smislu performansi i potrošnje energije, stoga smatraju kako bi se buduće misije na Mars i vanjske dijelove Sunčeva sustava trebale temeljiti upravo na njoj.

Večeras u 20:28 po srednjeeuropskom vremenu raketoplan Atlantis poletjet će prema Međunarodnoj svemirskoj postaji, noseći sa sobom u orbitu šest astronauta i preko 12 tona dijelova za ISS. Cjelokupan teret su zapravo rezervni dijelovi za različite postajine sustave; NASA-in je plan opskrbiti postaju sa dovoljno rezervnih dijelova prije no što umirovi svoju flotu raketoplana.

Dva astronauta iz ove misije redovno će 'tvitati' svoja iskustva iz orbite pod nickovima 'Astro_Bones' i 'Astro_Flow', pa možete tu i tamo pogledati o čemu se radi.

Kad smo već kod Twittera, samo da napomenemo kako je NASA nagradila prvih stotinu ljudi koji su se registrirali za mini-nagradnu igru prisustvovanjem večerašnjem lansiranju raketoplana. I onda kažu da je Twitter bezveze...

Američka svemirska agencija NASA-a objavila je u petak da je pronašla znatnu količinu vode na Mjesecu nakon udara sonde LCROSS u početku listopada.

Doug Cooke, pomoćnik ravnatelja Uprave za misiju Nasinih istraživačkih sustava, procijenio je da ima oko 90 litara vode u mjesečevu krateru u koji je sonda LCROSS udarila 9. listopada, priopćila je NASA.

Prema Mjesecu lansirane sonde

Udar Nasine rakete mjesečevom sondom u krater Cabeus praćen je iz satelita LCROSS, mjesečeva istraživačkog orbitera, svemirskog teleskopa Hubblea i triju satelita u Zemljinoj orbiti te s teleskopa na zapadu SAD-a i na Havajima.

Udar u krater Cabeus nije rezultirao eksplozijom koja bi bila odmah vidljiva, no NASA je dobila mnoštvo podataka od toga pokusa, javlja Hina.

Rano jutros kontrola na Zemlji je probudila astronaute na Međunarodnoj svemirskoj stanici jer je postojala opasnost da komad svemirskog otpada udari u stanicu. Srećom do sudara nije došlo, a analiza smjera otpada pokazala je kako će proći oko 500 metara od ISS-a.

Potrebno je napomenuti kako astronauti na ISS-u nisu bespomoćni u slučaju kolizije sa takvim otpadom, jer su im na raspolaganju dvije ruske kapsule klase Sojuz koje na ISS-u služe kao čamci za spašavanje u slučaju bilo kakve opasnosti. Isto tako, ako se opasnost od otpada uoči na vrijeme, stanicu je moguće pomaknuti pomoću njenih motora za manevriranje u orbiti, što jutros nije bio slučaj.

Svemirski otpad predstavlja ozbiljnu opasnost ne samo za ISS, nego za sve umjetne objekte koji se nalaze u orbiti. Svojevremeno se jednom američkom astronautu u svemirskoj šetnji komad otpada zabio u ruku, no bio je isuviše malen da izazove ozljedu.

Na ISS-u trenutno boravi šest astronauta pod zapovjedništvom Belgijanca Franka De Winnea.

Ljubiteljima znanstveno-fantastične serije Star Trek poznat je pojam replikatora, uređaja koji doslovno iz ničega stvara hranu ili uređaje koji su korisniku replikatora potrebni.

NASA je sada na tragu sličnog rješenja. NASA-ini znanstvenici na čelu sa Karen Taminger u istraživačkom su centru Langley razvili metodu nazvanu "Beam Freeform Fabrication" (skraćeno EBF3), koja djelomično kopira princip rada replikatora. Za rad jednog uređaja koji radi po EBF3 principu potrebni su energija za elektronski snop kojim se tretira metal, vakuum i metal koji će se obrađivati; dvije metalne žice kontinuirano ulaze u takav uređaj, gdje se pomoću elektronske zrake tale i pažljivo doziraju na ležište sloj po sloj, čime se precizno izrađuje željeni objekt. Budući da u uređaj ulaze dvije metalne žice moguće je stvarati slitine različitih metala i svojstava, zavisno od potreba zbog kojeg se takva slitina uopće stvara.

Kako ne bi sve ostalo na teoriji, NASA je uređaj testirala u uvjetima nulte gravitacije prilikom leta u zrakoplovu C-9. Test je pokazao kako u takvim uvjetima uređaj radi besprijekorno: tijekom leta izrađeno je nekoliko komada metala koji su se pokazali identičnim modelima izrađenim na tlu.

Proizvođači zrakoplova i raketa uvidjeli su potencijal nove metode, pa su već započeli testnu proizvodnju dijelova zrakoplova i raketa za lansiranje u orbitu. Orbita je cilj i Karen Taminger; željela bi vidjeti svoj uređaj na Međunarodnoj svemirskoj stanici, gdje bi se testirao u idealnim uvjetima. O korisnosti takvog alata na svemirskoj stanici ili čak Mjesečevoj bazi ne treba trošiti riječi. Prenosivost mu također nije upitna, budući da zauzima tek neka 2,5 kubična metra. Sada je samo na NASA-i da pronađe odgovarajuću "ladicu" na sljedećem Shuttleovu letu ka ISS-u.