Američki space shuttle Atlantis spojio se sa Međunarodnom svemirskom postajom (ISS) na 320 kilometara iznad Zemlje.

Atlantis nosi europski laboratorij Columbus, u čijoj su izgradnji sudjelovale zemlje EU i koji je vredan 1,9 milijardi eura.

Shuttle Atlantis lansiran je u četvrtak (7.02.) uvečer iz Cape Caneverala u Floridi. Laboratorij Columbus bit će uz pomoć robotske ruke odvojen od Atlantisa, a zatim spojen na Međunarodnu svemirsku postaju.

To će ujedno biti i prvi put da EU šalje stalni laboratorij u svemir.

Atlantis ima sedam članova posade među kojima su jedan francuski i jedan njemački astronaut, dok su ostala pretorica Amerikanci.

Zahvaljujemo kolegici ST T'Pol na vijesti.

Kroz iduća dva mjeseca Međunarodna svemirska postaja doživjeti će pravu navalu posjeta sa Zemlje, a od kojih posebice valja izdvojiti prvi let ESA-ine transportne letjelice Jules Verne, kao i nove misiju space shuttleova Atlantis i Enedeavour. Naime, prva ESA-ina automatska transportna letjelica trebala bi biti lansirana 22. veljače, između misija američkih space shuttleova koji će na postaju dopremiti nove module. "Ovu smo letjelicu razvijali više od 12 godina i sad smo nadomak njenog lansiranja u orbitu. Vrlo smo uzbuđeni", izjavio je ESA-in voditelj ISS programa Alan Thirkettle.

No, prije pristajanja Julesa Vernea uz ISS, astronauti na postaji prvo će dočekati ruski transportni brod koji bi trebao pristati 4. veljače, a potom i Atlantis, koji bi se sa postajom trebao spojiti 7. veljače. Podsjetimo, Atlantis će na postaju dopremiti ESA-in laboratorij Columbus, koji bi istog dana trebao biti spojen s postajom. Nedugo po lansiranju Vernea, ka ISS-u će se zaputiti i Enedeavour, koji ima zadatak dopremiti prvi dio japanskog laboratorija Kibo.

"Stvari su se uistinu počele zahuktavati. Ustvari, prema posadama [op.p. ISS-a] se odnosimo kao prema nekoj vrsti kontrolora leta; imati ćemo veliki broj letjelica u blizini ISS-a", izjavio je NASA-in voditelj ISS programa Mike Suffredini, dodavši pritom kako je za travanj zakazana još jedna misija shuttlea koji bi trebao dopremiti središnji dio Kiboa, kao i let ruske svemirske letjelice. Osim toga, Suffredini je otkrio kako će NASA odgodoti Endeavourovu misiju planiranu za 11. ožujka ukoliko Jules Verne bude besprijekorno radio tijekom svog dvotjednog leta, a kako bi se 15. ožujka mogao spojiti sa ISS-om.

Jules Verne prvi je od ukupno pet ESA-inih transportnih brodova koji će na ISS dovoziti opremu neophodnu za ESA-ine astronaute i eksperimente koje provode. "Ukupno pet letova podmiriti če naše obveze do 2015. godine", izjavio je Thirkettle. Ovdje valja naglasiti kako ESA-ina transportna letjelica teži 20 tona, a može ponijeti ukupno 7.5 tona tereta, što je tri puta više od količine tereta koju mogu ponijeti ruski opskrbni brodovi. Sama letjelica košta 1.3 milijarde eura. "Naša letjelica biti će najveći opskrbni brod za dopremu tereta na Međunarodnu svemirsku postaju", izjavio je voditelj projekta John Ellwood.

Verne će biti lanisiran pomoću Ariane 5 rakete iz ESA-inog svemirskog centra Kourou u Francuskoj Gvajani. Njegova misija trebala bi trajati ukupno 15 dana, od čega će let do postaje i testovi njegovih sustava trajati 10 dana.

Kao američki odgovor na sovjetski satelit Sputnik 1, 31, siječnja 1958. uspješno je lansiran satelit Explorer 1. Devet mjeseci nakon lansiranja osnovana je američka svemirska agencija NASA.

Nakon što su Sovjeti 4. listopada 1957 uspješno lansirali prvi umjetni satelit Sputnik 1, SAD su slijedeći njihov primjer lansirale svoj satelit Explorer 1 i započele svemirski program.

Explorer 1 je lansiran uz pomoć četverostupanjske rakete Jupiter-C konstruirane pod vodstvom njemačkog fizičara Wernhera Von Brauna. Von Braun je nakon rata nastavio posao u SAD-u gdje je konstrukcijom rakete na tekuće gorivo zemlja-zemlja uspio rješiti dosadašnje probleme vezane za gravitaciju. Inače valja spomenuti da je na isti način kasnije lansirana svemirska kapsula Mercury.

Osnovni uređaj na Exploreru 1 bio je detektor za svemirsko zračenje dizajniran za proučavanje razine elektromagnetskog zračenja u Zemljinoj orbiti. Ovaj uređaj koji je konstruirao James van Allen s Sveučilišta Iowa otkrio je mnogo nižu razinu zračenja od očekivanog. Van Allen je smatrao da je uređaj bio zasićen jakom radijacijom iz pojasa nabijenih čestica zarobljenih u Zemljinom magnetskom polju.

Dva mjeseca poslije lansiran je još jedan satelit koji je potvrdio postojanje tih radijacijskih pojaseva a oni su u čast njihovog pronalazača nazvani Van Allenovim pojasevima.

Explorer 1 se kretao kružnom putanjom oko Zemlje po orbiti, u kojoj je najmanja udaljenost od Zemlje bila 354 kilometara a najveća 2515 kilometara. Jedna putanja je trajala 114.8 minuta a ukupno je napravio 12.54 putanje dnevno. Sami satelit bio je dužine 203 centimetra, širine 15.9 centimetara i težio je 14 kilograma.

Od uspješnih misija treba spomenuti Explorer 6 koji je proučavao elektromagnetsko zračenje u ionosferi, Zemljin magnetizam i orbitu te poslao prve slike Zemlje prolazeći iznad Pacifika.

Za razliku od Sputnika 1 koji se u svemiru nije uspio održati više od dva mjeseca, Explorer je u potpunosti završio svoju misiju do ožujka 1970, kad je izgorio u atmosferi.

Izvor: NASA

Nakon više od tri desetlijeće, nova američka sonda MESSENGER posjetila Merkur, najmanji planet Sunčevog sustava, smješten najbliže Suncu. Podsjetimo, posljednja sonda koja je djelomično snimila Merkur bio je Mariner 10, koji je tijekom 1975. godine, treći i posljednji put proletio u blizini planeta.

Na prvim fotografijama koje je poslao MESSENGER, jasno se vidi stjenovita površina planeta, išarana velikim brojem malih kratera, promjera manjeg od 1.6km. Jedan od kratera koje je Messenger pozorno snimao jest i krater Vivaldi, nazvan po talijanskom skladatelju, a kojega je prethodno snimio i Mariner 10. Ovdje valja naglasiti kako će Messenger snimiti i drugu stranu Merkura, koju Mariner 10 nije imao mogućnosti uhvatiti okom kamere.

Naziv sonde ustvari je skraćenica naziva MErcury Surface, Space ENvironment, GEochemistry, and Ranging, što prevedeno na hrvatski otprilike znači Merkurova površina, svemirsko okruženje, geokemijski sastav i kartografija. MESSENGER je od ponedjeljka započeo sa tri planirana preleta a u cilju ulaska u Merkurovu orbitu 18. ožujka 2011. godine. "Jedino ćemo tijekom ovih preleta letjeti na niskoj visini iznad Merkurovog ekvatora" izjavio je voditelj projekta Sean Solomon.

Drugi prelet planiran je za listopad, dok bi se treći prelet trebao dogoditi u rujnu 2009. godine. Podsjetimo, MESSENGER je lansiran u kolovozu 2004. godine, d abi na svome putu do Merkura jednom proletio pokraj Zemlje, a dva puta u blizini Venere, a u svrhu dodatnog ubrzanja na svom putovanju od ukupno 7.9 milijardi kilometara.

Tijekom prvog preleta u ponedjeljak, MESSENGER je proletio na visini od samo 200km iznad površine planeta i pritom snimio oko 55% od dijela planeta kojega Mariner 10 nije uspio snimiti. Isto tako, MESSENGER-ovih sedam instrumenata zabilježili su mnoštvo podataka o sastavu tla, magnetskom polju, atmosferskim prilikama, neuobičajeno visokoj gustoći planeta itd. "Trebati će tjedan dana kako bismo dobili sve podatke sa sonde", izjavio je nadzornik MESSENGER-ovih sustava, inženjer Eric Finnegan, neposredno prije spomenutog preleta u ponedjeljak.

Znanstvenici se nadaju da će im navedeni podaci pomoći kako bi bolje shvatili proces Merkurova nastanka u ranim danima Sunčevog sustava. Osim toga, sonda će tražii i znakove postojanja leda na dnu kratera u blizini polova.

Ruska svemirska agencija je izjavila da namjerava razviti svemirsku platformu s koje bi se lansirale misije prema Mjesecu i Marsu. Prema direktoru agencije Anatoliju Perminovu, platforma bi trebala biti u pogonu nakon 2020. godine, a Rusija planira svoju prvu misiju na Mjesec za 2025. godinu.

Što se misije prema Marsu tiče, Perminov je izjavio da je to neizvedivo prije 2035. i da bi se moralo raditi o zajedničkom međunarodnom pothvatu zbog ogromne cijene takvog projekta.

Nakon što Međunarodna svemirska postaja (ISS) bude umirovljena, Rusija planira lansirati niskoorbitnu platformu na kojoj bi se sastavljale svemirske letjelice. Postoji neslaganje između SAD-a i Rusije o godini umirovljenja, pošto Amerikanci žele da se to desi već 2015., a Rusi planiraju koristiti ISS do 2020. u korist laboratorijskih istraživanja.

Izvor: EarthTimes.org

Asteroid 2007 WD5 za kojeg smo nedavno najavili kako će vjerojatno pogoditi Mars krajem ovog mjeseca, to ipak neće učiniti. Astronomi iz NASA-inog Jet Propulsion Laboratoryja su zahvaljujući novim opažanjima izračunali da je vjerojatnost pala na 0,01% odnosno da je jednaka 1 naprema 10.000.

Napomenuli su i da sa sigurnošću od 99,7% mogu reći da se asteroid neće približiti Marsu na više od 4 tisuće kilometara. "Prema ovim analizama, za 2007 WD5 ne postoje šanse da se sudari ni sa Marsom ni sa Zemljom u idućem stoljeću", dodali su.

Izvor: Space.com