Astronauti

Astronaut, kozmonaut, spationaut ili taikonaut istoznačnice su za osobu koja putuje svemirom. Do danas su ljudi kumulativno proveli više od 77 godina u svemiru, od čega je stotinu dana izdvojeno za svemirske šetnje.

Naziv osobe koja putuje svemirom razlikuje se od zemlje do zemlje: u Rusiji se takav putnik naziva kozmonaut (anglikanizirana ruska riječ "kozmonavt"), što potječe od grčkih riječi "kosmos" (svemir") i "nautes" (mornar). U Sjedinjenim Državama nazivaju ih astronautima, što potječe od grčkih riječi "astron" (zvijezda) i "nautes" (mornar). Kozmonaut i astronaut su sinonimi, a odluka koja će se riječ koristiti najčešće je političke prirode. U Francuskoj je uobičajen izraz spationaut, što potječe od latinske riječi "spatium", svemir, i grčke riječi "nautes", mornar. Za razliku od SAD i SSSR/Rusije, Europa još nije razvila vlastitu letjelicu sa ljudskom posadom, no Europljani već niz godina lete u svemir zajedno sa Rusima i Amerikancima. Taikonaut je izraz koji se koristi u zapadnim medijima, a njime se označavaju kineski astronauti. Proizlazi iz riječi "taikong", kineske riječi za svemir. No i sami Kinezi svoje taikonaute zovu astronautima, tako da se ova zbrka sa nazivima ipak nije proširila na najmnogoljudniju zemlju svijeta.

Prvi pokušaj svemirskoga leta dogodio se još u 16. stoljeću, kad je Kinez Van Hu pokušao poletjeti u svemir pomoću bambusovih štapova napunjenih barutom. Ovaj pionirski pokušaj nije donio Kini čast da postane prva zemlja koja je poslala čovjeka u svemir; tu privilegiju imao je bivši SSSR, koji je 12. travnja 1961. u svemir poslao Jurija Gagarina. Uskoro je uslijedio i prvi Amerikanac u svemiru, Alan Shepard. Trebalo je punih 17 godina da i treća nacija posjeti zvijezde; bio je to Čeh Vladimir Remek, koji je 1978. poletio u sovjetskom Sojuzu. Uslijedile su i druge nacije, koje su kroz suradnju sa Amerikancima ili Sovjetima (kasnije Rusima) slali svoje ljude u svemir. 15. listopada 2003. poletio je Shenzhou 5 ponijevši sa sobom Yang Liweija, čime je Kina postala tek treća zemlja koja je samostalno poslala čovjeka u svemir.

Najmlađi svemirski putnik bio je German Titov, koji je imao samo 25 godina kad je poletio u letjelici Vostok 2. On je ujedno i prva osoba koja je doživjela "svemirsku bolest". Najstariji astronaut je John Glenn, koji je učestvovao u misiji STS-95 sa punih 77 godina. Zanimljivo je da su Sovjeti planski obučavali ljude za let u svemir, tražeći najperspektivnije mlade vojne časnike koji će čitav život provesti u zvanju kozmonauta. Amerikanci su, s druge strane, radije birali prekaljene vojne pilote sa visokim obrazovanjem koji će "odraditi" nekoliko misija u sklopu određenog programa, a zatim ih umiroviti.

Svemir je više/manje u žiži zanimanja još od doba Sputnjika, pa je sve veće zanimanje i za svemirski turizam. Prva osoba koja je u statusu turista otišla u svemir bio je milijunaš Dennis Tito 2001., a to ga je zadovoljstvo koštalo "sitnicu" od 20 milijuna dolara. Ne treba zaboraviti niti opasnosti koje ovaj posao nosi sa sobom: do danas je poginulo 18 astronauta, uz još barem desetoricu koja su poginula tijekom vježbi na tlu.

Preko 450 ljudi poletjelo je u svemir; trenutno se razvijaju i civilne letjelice za orbitalne letove, što će broj ljudi koji se uvrštavaju u astronaute značajno podići iznad spomenute brojke.