Saljut (ruski: Pozdrav) predstavlja seriju svemirskih postaja koje je Sovjetski Savez lansirao 1970-ih godina prošlog stoljeća.

Prva američka svemirska postaja, 77-tonski Skylab, bio je u orbiti od 1973. do 1979., te je posada na njemu boravila tri puta u 1973. i 1974. godini. Lansiran je 14. svibnja 1973. na raketi Saturn V (misija SL-1). Prilikom lansiranja pretrpio je velika oštećenja, uključujući gubitak mikrometeorske zaštite, zaštite od Sunca te jednog od glavnih solarnih krila.

Mir je bio najdugovječnija postaja koja se nalazila u svemiru. Izgradio ju je i koristio bivši Sovjetski Savez, a nakon raspada SSSR-a dolazi u vlasništvo Rusije. Zbog visokih troškova održavanja, Rusi se odlučuju na suradnju sa nekadašnjim ljutim suparnicima, Amerikom, pa američki astronauti i ruski kozmonauti zajednički borave na stanici niz godina, sve do njena rušenja u Tihi ocean 2001.

Nalazi se u Zemljinoj orbiti, na prosječnoj visini od oko 360 kilometara. Navedena visina ulazi u područje niske Zemljine orbite. Varijacije u visini kreću se u rasponu od nekoliko kilometara, a zahvaljujući gravitacijskoj sili i retroraketnim potisnicima. Postaja, u prosjeku, dnevno propadne oko 100 metara, pa je potrebno redovito uključivanje potisnika u svrhu održavanja visine. ISS obiđe Zemlju za 92 minute, a do lipnja 2005. godine ostvarila je 37.500 orbita (obilazaka oko Zemlje).

1. siječnja 1951. godine na drugom godišnjem sastanku organizacije International Astronautical Federation (Međunarodna Astronautička Federacija) u Londonu, H. H. Koelle iznosi projekt postaje 'Die Aussenstation' kao dio svog znanstvenog rada na 'Der Einfluss der Konstruktiven Gestaltung der Aussenstation auf die Gesamtkosten des Projektes (Utjecaju dizajna satelita na sveukupni trošak projekta).' Koelleov znanstveni rad je do tad bio najrealniji pristup rješenju problema dizajna i konstrukcije svemirske postaje.

13. studenog 1948. godine H. E. Ross je u svom znanstevnom radu British Interplanetary Societyu predložio svemirsku postaju u Zemljinoj orbiti koja bi služila kao centar astronomskih i istraživanja nulte gravitacije i vakuuma.

British Aerospace Ltd. (BAe) je radio za ESA-u na alternativnom dizajnu europske svemirske postaje. Njihova se konfiguracija trebala sastojati od modularnih građevnih blokova, sličnih onima na sovjetskim postajama Salyut i Mir.

Europska Svemirska Agencija je planirala razviti projekt Columbus kao neovisnu, vlastitu svemirsku postaju, no na kraju će prema svemu sudeći Columbus završiti tek kao sastavni dio, odnosno modul Međunarodne Svemirske Postaje (ISS - International Space Station).

Davne 1987. godine Europa je kovala nesmotrene planove o gradnji neovisne svemirske postaje (Man-Tended Free-Flying, MTFF), bazirane na planovima Columbus projekta, koja je trebala zamijeniti postaju Freedom. 'Mini-shuttle' Hermés bi služio kao prijevozno sredstvo astronautima.

Hermann Noordung (pseudonim Potocnika, satnika austrijske vojske) izdaje 1. siječnja 1928. godine rad 'Das Problem der Befahrung des Weltraums' (Problemi svemirskog putovanja) koji među prvima uključuje raspravu o problemu dizajniranja svemirke postaje sa stalnom posadom.