Riječ je o najdugovječnijem svemiroplovu u povijesti koji je u uporabi punih 40 godina, a kroz četiri desetljeća aktivne službe doživio je niz inkarnacija. Ovaj je program započet ranih 60-ih godina prošlog stoljeća sa zadatkom da bude perjanica sovjetskog svemirskog programa, te da u skoroj budućnosti odnese čovjeka na Mjesec.

Zanimljiva priča o razvoju Sojuza T započinje još u ožujku 1967., kad je sovjetsko ministarstvo obrane izdalo zahtjev za orbitalnom postajom. Prema naumu djelatnika ministarstva, postaja se trebala kretati u orbiti od 250-270 km pri nagibu od 51,6 stupnjeva. Posla se prihvatio OKB-1 i prilagodio već postojeću kapsulu Sojuz ovim zahtjevima.

Sojuz TM modernizirana je verzija starije kapsule Sojuz T. Za razliku od prethodnika, u ovu je verziju ugrađen niz poboljšanja: novi sustav za spajanje u orbiti, nova komunikacijska oprema, poboljšani motori i sustavi za spuštanje iz orbite, čvršći i lakši toplinski štit i oplata.

Riječ je o poboljšanoj verziji Sojuza TM, koji je razvijen kako bi se udovoljilo NASA-inim sigurnosnim standardima. Dopuštena je veća težina i visina kozmonauta/astronauta od prethodnika, poboljšan je sustav za prizemljenje, software, te je moguće TMA-om ponijeti do 100 kg korisnog tereta ka postaji i vratiti do 50 kg nazad na Zemlju.