Beach Abort naziv je za testiranje Mercuryjevog LAS-a (Launch Escape System), čiji je zadatak bio spašavanje kapsule i astronauta u slučaju nesreće prilikom lansiranja. Cilj testiranja bila je procjena učinkovitosti cijelog sustava, od odvajanja kapsule, provjere ispravnosti padobrana i slijetnog sustava, te akcija koje su trebale uslijediti nakon eventualne nesreće (pronalaženje i pružanje pomoći astronautu i sl.).

Sa Big Joem (Atlas 10-D, serijski broj: 628/10-D) lansiran je 09. rujna 1959. iz Cape Canaverala prototip bespilotne kapsule Mercury kako bi se provjerila izdržljivost toplinskog štita na kapsulama. Misija je bila uspješna i neuspješna istovremeno – kad je kapsula izvađena iz Atlantika utvrđeno je da je toplinski štit u iznenađujuće dobrom stanju. Sa druge strane, raketa-nosač Atlas-D nije se uspio na vrijeme odvojiti od kapsule Mercury. Zbog prekomjerne težine gorivo je potrošeno 14 sekundi ranije.

Little Joe 1 je raketa na kruto gorivo dizajnirana isključivo kako bi se pomoću nje testirali Mercuryjev LES (Launch Escape System). Visoka 14,6 metara, teška 18.747 kg i promjera od 2 m, sastojala se od četiri Pollux i četiri Recruit rakete koje su razvijale potisak od 250.000 lbf (1.112 kN), sposobne da ponesu teret od 1.788 kg.

Kako pokus sa Little Joe 1 nije bio uspješan, NASA je 4. studenog 1959. izvela novi pokus sa raketom Little Joe 1A. Cilj pokusa bio je testiranje senzora koji su zaduženi za prekid lansiranja ukoliko se prekorače sigurnosni parametri. Nakon lansiranja, sigurnosni senzori su trebali reagirati na određenoj razini tlaka i aktivirati eksplozivne naboje koji će odvojiti kapsulu sa posadom od rakete-nosača.

Nakon dva neuspješna testa Mercuyjeva LES-a, NASA je izvela novi test imena Little Joe 1B. Ovog puta kapsula Mercury imala je i posadu – bila je to majmunica Miss Sam. Raketa je lansirana 21. siječnja 1960. iz Wallops Islanda, Virginia.

Ovo je bio još jedan u nizu testova koji je NASA preuzela prije no što je poslala ljude u svemir. Možda i najvažniji pokus do sada za cilj je imao odnijeti kapsulu Mercury sa majmunom Samom (Macaca mulatta) do samoga ruba svemira.

Još jedan u nizu testova LES-a. Prilikom izvođenja operacije korištena je kapsula Mercury 3 težine 1.141 kg, od ukupno 20 kapsula koliko je proizvedeno. Datum lansiranja određen je za 08. studeni 1960. iz Wallops Islanda, Virginia.

Little Joe 5A bilo je ime misije u kojoj se testirao LES sustav letjelice Mercury. Prilikom testiranja koristila se kapsula Mercury 14 mase 1.141 kg. Lansiranje je obavljeno 18. ožujka 1961. iz Wallops Islanda, Virginia.

Iako je prethodna misija (Little Joe 5A) polučila uspjeh, odlučeno je da se još jednom testira Mercuryjev LES (Launch Escape System). Ovom prilikom korištena je Mercury kapsula oznake 14A težine 1.141 kg. Lansiranje je izvršeno iz Wallops Islanda, Virginia, 28. travnja 1961.

Bio je to prvi uspješni američki svemirski program sa ljudskom posadom. Započet je 1959. i trajao je četiri godine, do 1963. Cilj mu je bio poslati čovjeka u Zemljinu orbitu i tako «amortizirati» golemi uspjeh koji su polučili Sovjeti prije njih. Samo ime Mercury dolazi od rimskog boga vatre (Merkur). Kad bi se na troškove Mercuryja zaračunala inflacija, današnja cifra programa iznosila bi više od 1.5 milijardi američkih dolara, što je tada bio golem napor za američko gospodarstvo.

Dana 21. studenog 1960. iz Cape Canaverala lansiran je MR-1, što je trebalo biti prvo lansiranje neke Mercury kapsule na raketi-nosaču Redstone. Međutim, samo sekundu nakon polijetanja Redstoneovi motori prestali su raditi, a raketa se srušila na lansirno mjesto, ne eksplodiravši.

Cilj ove misije, lansirane 19. prosinca 1960. iz Cape Canaverala, bio je provjera mogućnosti letjelice da ponese u svemir živo biće i vrati ga na Zemlju neozlijeđena. Misija je u potpunosti uspjela, a kapsula je izvađena iz Atlanskog Oceana 15 minuta nakon slijetanja.

Alan Shepard bio je prvi Amerikanac u svemiru, ujedno i prvi čovjek koji se vratio iz svemira zajedno sa svojom letjelicom, jer su sovjetski kozmonauti u misijama «Vostok» slijetali padobranom, iskočivši ranije iz letjelice. Mercury kapsula broj 7 odabrana je za prvi let sa ljudskom posadom u svemir, pa joj je dana posebna pozornost tijekom izrade. Planirano je da za let bude spremna još u listopadu 1960., ali se zbog stalnih problema sa novom tehnologijom lansiranje odgodilo za sredinu 1961. godine.

Nakon uspješne misije Mercury 3 kojom se prvi Amerikanac otisnuo u svemir, uslijedila je misija Mercury 4. Njome je planirano ponoviti učinjeno iz prethodne misije; apogej od 186 km i dolet od 881 km. Ova je misija imala i cijeli niz poboljšanja u odnosu na prethodnu: dodana su vrata sa eksplozivnim šarkama, što je trebalo omogućiti astronautu da brzo izađe iz letjelice u slučaju opasnosti.

Nakon što su se pojavili problemi tijekom misije Mercury-Redstone 2, postalo je očito da raketa Redstone treba određene preinake i poboljšanja kako bi bila dovoljno sigurna za čovjeka. Dr. Wernher von Braun odlučio je stoga između misija MR-2 i MR-3 dodatnu misiju, Mercury-Redstone BD. Ispravljeni su problemi u regulatoru toka dušikova peroksida, koji je u prijašnjoj misiji uzrokovao gubitak brzine zbog preopterećenja. Ispravljeni su i nedostaci u regulatoru potiska, čime su poboljšane performanse rakete.

NASA se 05. svibnja 1961. odlučila za lansiranje niza satelita pomoću raketa Scout, kako bi u svakom trenutku mogla biti u kontaktu sa Mercury kapsulama kad ove ponesu astronaute u orbitu. Prvi od tih satelita nazvan je Mercury-Scout 1. Oni su trebali postati dijelom tzv. Mercury Tracking Network, cijelog niza stanica za praćenje kapsule na moru i kopnu.

MA-1 lansiran je 29. srpnja 1960. iz Cape Canaveral, Florida. Raketa je nosila bespilotnu Mercury kapsulu bez LES-a (Launch Escape System). Cilj misije bio je praćenje ponašanja kapsule Mercury pri ponovnom ulasku u atmosferu, ali cilj nije ostvaren zbog do raspada MA-1 na visini od 9.1 km, 58 sekundi nakon lansiranja.

Bespilotni MA-2 lansiran je 21. veljače 1961. iz Cape Canaverala, Florida, Launch Complex 14. Ovom se misijom željela provjeriti otpornost kapsule na visoke temperature prilikom ulaska u atmosferu, kao i sposobnost rakete Atlas da razvije dovoljan potisak koji će odnijeti kapsulu i astronauta u svemir.

Bespilotni MA-3 lansiran je 25. travnja 1961. iz Cape Canaveral, Florida, Launch Complex 14. Misija je prekinuta nakon 43,3 sekunde leta zbog kvara na Atlasu, koji je tom prilikom uništen.

Bespilotni MA-4 lansiran je iz Cape Canaverala 13. listopada 1961. sa ciljem dovođenja kapsule Mercury u orbitu. Ovo je bio prvi uspješni orbitalni let neke kapsule Mercury (svi ostali bili su suborbitalni). Kapsula je bila opskrbljena uređajima koji su pratili stanje unutar kabine kako bi se uočile bilo kakve opasnosti svemirskog okoliša po zdravlje budućih astronauta.

MA-5 bila je prva američka orbitalna letjelica sa posadom. Kako američki inženjeri nisu bili u potpunosti uvjereni u sposobnost Mercuryja da astronauta vrati neozlijeđena na Zemlju, odlučeno je prvo poslati majmune u orbitu. Američki je svemirski program očigledno zaostajao sa sovjetskim suparnicima: Sovjeti su do studenog 1961. poslali već dvojicu kozmonauta u orbitu, dok su Sjedinjene Države bile još daleko od tog cilja.

Nakon što je Mercury 5 uspješno obavio svoju misiju, sa nestrpljenjem se očekivalo koga će se lansirati kao prvog Amerikanca u Zemljinu orbitu. Na tiskovnoj konferenciji u prosincu 1961. NASA je objavila ime astronauta koji će poletjeti u misiji Mercury 6. Bio je to John Glenn u kapsuli nazvanoj Friendship 7, a kao zamjena određen mu je Scott Carpenter.

Ova je misija lansirana iz Cape Canverala 24. svibnja 1962. Cjelokupno trajanje petosatne misije Aurora 7 (tako je Carpenter imenovao svoju kapsulu) posvećeno je znanstvenim pokusima – ponašanje tekućine u bestežinskom stanju, fotografiranje Zemlje, promatranje metereoloških fenomena i slično. Uvedena su određena poboljšanja kako bi se izbjegli problemi iz prethodnih misija, kao i dodatna oprema potrebna za izvođenje spomenutih pokusa.

Misija Mercury-Atlas 8 lansirana je 03. listopada 1962. godine, a kapsula Sigma 7 i Schirra u njoj šest su puta obletjeli Zemlju. Ovo je također bila i prva misija iz serije Mercury koja je protekla bez ikakvih poteškoća. U devet sati i 13 minuta koliko je misija trajala, Schirra je izvršio razne eksperimente koji su uključivali testiranje Mercuryjeva autopilota, fotografiranje Zemlje iz orbite, te promatranje i bilježenje atmosferskih promjena.

Nakon gotovo pa savršenog leta Sigme 7, počela su razmišljanja i pritisci unutar NASA-e da MA-8 bude posljednja misija unutar ovog programa, kako bi se izbjegla eventualna katastrofa. Pojedini NASA-ini dužnosnici predlagali su da se odmah prijeđe na program Gemini. Taj je prijedlog odbačen, pa je u studenom 1962. Gordon Cooper obaviješten da će biti pilot na MA-9 misiji koja će biti cjelodnevnog karaktera. Cjelodnevno trajanje misije iziskivalo je i odgovarajući sustav praćenja; angažirano je 28 brodova, 171 zrakoplov i oko 18.000 ljudi za potporu ovoj misiji.

Početkom 1963. NASA-i je postalo jasno da će nakon misije Mercury 9 ostati gotovo dvije godine bez ijednog leta sa ljudskom posadom, sve dok ne zaživi projekt Gemini. Iz tog je razloga isplaniran novi, dodatni let u misiji Mercury. Ova je misija trebala nadmašiti Cooperov podvig, te puna tri dana provesti u Zemljinoj orbiti. Nakon što je Alan Shepard imenovan pilotom za ovu misiju, kapsulu je nazvao Freedom 7-II.

U ranoj fazi američkog svemirskog projekta planirana je raketa Jupiter. Trebala je ponijeti kapsulu Mercury u suborbitalni let, a prva takva misija planirana je za listopad 1958.

Za razliku od prethodnih misija iz programa Mercury, ova je bila opremljena novim sustavima kako bi se prvom američkom svemirskom putniku, čimpanzi imenom Ham, omogućilo preživljavanje u svemiru. Neki od tih sustava bili su sustav za održavanje života, sustav namijenjen visinskoj stabilizaciji letjelice, komunikacijski sustav i pneumatski sustav za prizemljenje. Ukupno je šest čimpanzi trenirano za ovaj let, a dan prije same misije odabrane su dvije – Ham i Minnie. Ham je doveden iz Kameruna, a originalna oznaka mu je Chang, čimpanza br. 65. Novo je ime dobio u čast Holloman Aerospace Medical Center, gdje je prvotno doveden iz Afrike.